Naša ekskurzija kroz Marakeš (Maroko)
15.9.2018. -18.9.2018. god.
Grupa od 23 hanume / žene / djevojke, kreće na četvorodnevnu posjetu u Marakeš, Maroko. Marakeš je poznat po nazivu crveni grad ili grad biser juga.
Pošto ni jedna iz grupe ranije nije posjećivala Marakeš, bile smo vrlo znatiželjne šta nas očekuje.
U jutranjim satima stižemo u Marakeš gdje nas na moderno uređenom aerodromu čeka prevoz do našeg smještaja.
Ovaj put nismo izabrale jedan od hotela nego smo se odlučile na boravak u jednom od mnogobrojnih Riad (tradicionalna Marokanska kuća u kojoj su živjeli bogataši). Kada uđete u dvorište Riada sva gužva koja se nalazi na polju ostaje iza vas, a mir i cvrkut ptica vas dočekuje. U prilogu slike kako bi vam dočarali kako izgleda jedan Riad.
Nakon dobrodošlice uz čaj i Marokanske kolače, raspoređujemo se po sobama zatim zajedno silazimo na ručak. Nakon zajedničkog ručka uz pratnju vodića posječujemo Palacu Bahiha.
Odatle se upućujemo dalje prema jednoj prodavnici začina gdje nam ljubazno osoblje daje objašnjenje gdje i kako se šta uzgaja i zašto je namijenjeno. Kao što je poznato Maroko je poznat po jakim bojama i začinima.
Nastavljamo šetnju kroz stari dio grada Medinu. Stari dio grada Marakeš (medina) je od 1985. na UNESKO baštini, karakterističan po uskim sokacima širene od 1,5 m. - 2 m. gdje istovremeno ljudi nešto prodaju. Drugi šetaju, treći voze motore a ponekad naiđemo i na natovarenog magarca. Raznolikost štandova sa prodajom nakita, suvenira, torbi, ručni radova tradicionalne odjeće itd. itd.
Izlazimo na poznati trg Jemaa El Fna na kojem se čuje muzika graja domaćeg stanovništva turista, prodaja raznovrsnog voća, pića. Čistaći obuće, svirači sa zmijama. Cjenkanje na ovim mjestima je dobro došlo. Trg je u podnevnim satima poprilično miran a naveče se pretvara u pravi mravinjak. Svi štandovi se raspremaju noću i trg dobija drugu sferu ispunjen raznovrsnim atrakcijama. Zbog visokih temperatura trg živi noću.
Drugi dan iskorištavamo za posjetu parka Jardin Majorele. Modni dizajner čija inspiracija se nalazi u plavoj boji ‘Oaza mira‘. U parku se nalazi veliki broj raznovrsnih kaktusa. Sa oduševljenjem plavila i zelenila napuštamo park i krećemo sa vožnjom kočijama prema najpoznatijoj džamiji u Marakešu. Saobraćaj u Marakešu je haotičan, većina lokalnog stanovništva koristi motoriće ili nešto slično improvizovano.
Džamija Kutubija, koja je sa visinom minareta ističe i vidljiva je sa svih strana Marakeša.
Njena munara dostiže visinu od čak 77 m. S time se smatra džamijom sa najvećom munarom u svijetu. Specifično za ovu džamiju je da ulaz ne muslimanima nije dozvoljen. Ljepota, prostranost i identični marokanski stubovi ove ljepotice ostavile su poseban trag kod hanuma koje su je zijaretile. Okružena je velikim parkovima sa puno drveća, palmi, cvijeća, gdje u ljetnim danima puno ljudi provodi popodnevno vrijeme tražeći hladovinu. U vrtovima se nalaze i ostaci almoravidske palače te iskopine prethodne džamije koja je bila srušena jer nije bila pravilno položena u odnosu na Meku.
Posljepodnevne i noćne sate iskoristili smo za malo kupovine i šetnje po vlastitom izboru. Nakon iskupljanja u Riadu zajedno sjedimo uz pjesmu i priču na balkonu tj. na krovu Riada.
U rani sabah bude nas glasovi ezana koji se prelijevaju Marakešom. Naizmjenično sa mujezinima čuju se glasovi pijetlova.
Ustajemo i neumorne čekamo džipove sa kojima se ovaj dan upućujemo prema pustinji. Usput slijedi vožnja na devama.
Na putu se zaustavljamo na Berber marktu (pijaci) gdje sa nevjericom gledamo kako ljudi prodaju i nezamišljivo samo da prežive. Naš vodić nas upozorava da tu ništa ne kupujemo jer to je pijaca za lokalno stanovništvo koje se spušta s brda i tad jedino ima šansu za trgovinom. U mjestima iz kojih dolaze nemaju prodavnice. Na toj pijaci rade samo muškarci. Pomalo izbezumljene upućujemo se prema pustinji preko teritorije Atlas.
Visina planine preko koje se vozimo je preko 4300 m. nadmorske visine. Prolazimo kroz naselja gdje na prvi mah mislimo da su ruševine, međutim to su kuće u kojima žive porodice bez vode, struje. Ali naš vodić nam navodi koliko god naselje bilo mora imati džamiju.
Pravimo pauzu na jednom mjestu gdje nam žene tog naselja pokazuju kako se dobije arganovo ulje. U sklopu te radnjice nalazi se i prodavnica sa njihovim proizvodima namijenjena za prodaju strancima. Nastavljajući put prema jezeru sve više se udubljujemo u misli i predajemo zahvalu Allahu što je baš nas počastio sa svom ljepotom tj. prirodnim bogatstvom. Ljudi u ovim predjelima zidaju kuce bez prozora (jer pustinja nema zelenila, nema ugljen dioksida). Da je Allah najveći i svemogućni vidi se i na tome što u sred pustinje daje i neko zelenilo. Plantaže maslina, kaktusa...
Spuštamo se prema jezeru Lalla Takerhoust, gdje nas čeka lijepo pripremljen roštilj, debela hladovina koju pravi drvo od pistaci.
Tu provodimo naše poslije podne nakon čega se vraćamo prema Marakešu, ali sa drugim, kraćim putem. Na putu prema Marakeš vidimo puno vila, dvoraca, bogatih Marokanaca koji to koriste kao vikendice. Razlika bogati i siromašnih je ovdje više nego ogromna. Po povratku u naš Riad neke od hanuma iskorištavaju za još malo kupovine a neke se odmaraju i spremaju za večeru u jednom od ekskluzivniji restorana Marakeša Dar Zaalij.
Prezadovoljne gostoprimstvom vraćamo se u naše odaje i nastavljamo druženje do u kasne sate ili kako ko vidi sabah. Zajedničkim doručkom, pakovanjem stvari, vraćamo se prepune emocija sretne i zahvalne Allahu što nam je dao mogućnost da odemo i vidimo čari Marakeša.
[Za ostale slike sa ove ekskurzije kliknite ovdje za naš fb-foto album.]