Svaki put kad se govori o mjestima koja svojim očaravajućim vizurama, slasnim aromama i romantičnom atmosferom kao da pozivaju zaljubljene iz cijelog svijeta, Pariz se obavezno nađe u centru pažnje. Od veličanstvenog Eiffelovog tornja i tajnovitog Muzeja Louvre, preko neodoljivog mirisa francuskih kulinarskih specijaliteta, naročito slastica, koji opijaju sva osjetila, do šetnje “ruku pod ruku” mostovima Seine uz promatranje zalaska sunca – “Grad svjetlosti” zaista nadahnjuje. Stoga nije ni čudno što je pozamašan broj umjetnika iz raznih krajeva svijeta svoju inspiraciju tražio upravo u Parizu.

Krenimo u GRAD, KOJI NUDI SVE ŠTO MOŽEMO POŽELJETI!

Petak 28.10.2017 koji minut prije ponoći.

Bus več parkiran ispred stadiona De Grolsch Veste i naša grupa, koja ide iz Enschede več se smjestila. Jos treba ući u Apeldoorn nekoličina njih i Arnhem. Odma po ulasku počela je vesela atmosfera uz pjesmu i anegdote, koje su nas pratile cjelim putem.

Malo se pokušalo i odspavati jer smo znale da nas čeka naporan dan. U cik zore stižemo u Pariz. Na planove obilaska Pariza gledamo s većim optimizmom. Hoće li dva dana biti dovoljno za sve ono što smo željele vidjeti i obići.

Pokušavam se prisjetiti svega što sam čitala o Parizu:

“Cijelo područje današnje Francuske, bilo je naseljeno galskim plemenima. Pariške otoke na Seini je u 3. st. pr. n. e. naselilo galsko pleme poznato kao Parisijci. Otoci su bili idealno mjesto za osnivanje naselja. Imali su dvije velike pogodnosti, koje je pružao njihov položaj: bilo ih je lako braniti od napadača i omogućavali su lakši prelazak rijeke Seine.

Kada je, nakon dugotrajnog ratovanja s Galima, 52. g. pr. n. e., Julije Cezar pobijedio, galsko naselje postaje rimski grad Lutecija (Lutetia Parisiorum). Tokom slijedećih stoljeća dolazi do romanizacije Gala, a Lutecija se širi i prerasta u napredan grad s forumom, palačama, kupatilima, hramovima, teatrima i amfiteatrom.

Kršćanstvo stiže u Luteciju u 2. stoljeću. Slabljenje Rimskog imperija i stalne germanske invazije nisu donijele ništa dobro Luteciji. Pred kraj 4. stoljeća, grad je bio uvelike napušten, na središnjem otoku je ostao samo utaboren rimski garnizon.

Potom dolaze Germani, bolje rečeno Franci, koji razaraju Rimski imperij i zauzimaju sjeverni dio Galije. Njihov se kralj Klodvig I. preobratio na kršćanstvo 498. godine. Franački osvajači su prihvatili galsko-romansko nasljeđe i romanski jezik. Klodvig I. je 508. godine proglasio Pariz svojom prijestolnicom, nazvavši ga Paris – prema galskom plemenu koje se tu prvo naselilo.

U srednjem vijeku, Pariz je značajno napredovao i postao religijsko i kulturno središte tadašnje Europe. U 12. stoljeću je izgrađena tvrđava na mjestu današnjeg Louvrea;

počela je gradnja katedrale Notre-Dame; močvarno tlo oko Seine je isušeno i nastanjeno, da bi konačno postalo ono što se danas zove Desna obala. U 13. stoljeću je posvećena crkva Sainte-Chapelle a učilište Sorbonne počinje s radom. Krajem 15. stoljeća, Pariz se obnavlja u stilu renesanse. Krajem 17. stoljeća, apsolutistički vladar Francuske Luj XIV. prazni državnu blagajnu i gradi dvorac Versailles.

Pariški ustanak, 1789. godine, dovodi do Francuske revolucije. Nestabilnu postrevolucionarnu vladu konsolidirao je 1799. mladi korzikanski general Napoleon Bonaparte, koga je već 1804. papa okrunio za cara Francuske. I on je Parizu u nasljeđe ostavio značajne spomenike.

Sredinom 19. stoljeća, Pariz se uređuje, uklanjaju se cijele sirotinjske četvrti, labirinti uskih ulica i ruševnih kuća, a na dobivenom prostoru se grade otmjene neoklasične zgrade od kamena, široke avenije i bulevari, a grad poprima današnji izgled.”

Subota 29.10.2017

Osvanuo je sunčan dan, iako je po nebu razasuta hrpa velikih bijelih čupavih oblaka. Vrijeme idealno za šetnju i fotografiranje.
Izlazimo iz busa nedaleko od trga Concotda

(Trg sloge je ogroman – zapravo najveći trg u Parizu. Kud god se okreneš, vidiš mnoštvo znamenitosti.)
Na zapadnoj strani trga (gdje smo se slikale), je najpoznatija pariška avenija Champs-Élysées (Elizejske poljane) kojom se može doći do Arc de Triomphe (Triumfalna kapija). Uz obavezno fotografisanje i šetnju avenijom, popila se kafa i doručkovalo, a zatim se podjelili u grupe i krenuli u dalji objlazak.

Kako se spuštao mrak tako smo i mi poćeli da se grupišemo i skupljamo na određeno mjesto, gdje če nas bus pokupiti i napraviti noćni krug po centru Pariza. Iako umorne raspoloženje je bilo na zavidnom nivou.

Da bi skratili vrijeme čekanja, zaigralo se i naše kolo.

Več kasno u noć stigao je i bus, željne odmora brzo smo se smjestile, i bus je krenuo. Uz priču šofera koja je dopirala do nas, šta nam sve želi pokazati u noćnom svjetlu opustili smo se i počeli razgledati.

Sve bi to i bilo dobro, da se naš šofer nekim čudom nije zabunijo ili pogriješijo, pa smo, po več nekoliko puta jedan te isti krug napravili. Uz gromoglasan smjeh koji se razlijegao busom uz poklike evo nas ponovo kraj Eiffelovog tornja, nekako od treći ili četvrti put bus se uputio prema hotelu.

Nedelja 30.10.2017

Poslje nedovoljno prespavane noći, skupljamo se svi na dorućku. Žurno svi jedemo jer uskoro stiže bus po nas.

Naš poslednji dan, po planu imamo sat vremena obilaska Eiffelovog tornja.

Od Eiffelovog tornja idemo busom na Montmartre (Brdo mučenika), s visinom od 127 metara, najviši dio Pariza, nosi naziv po kršćanima koji su ovdje u ranijem rimskom dobu mučeni i ubijeni. Na samom vrhu nalazi se velika bijela rimokatolička bazilika Svetog srca (Sacré-Coeur) izgrađena početkom 20. st. Od podnožja brda do bazilike vodi strmo stepenište, a od nedavno i uspinjača. Na prostoru ispred crkve ima nekoliko vidikovaca s kojih se Pariz vidi kao na dlanu. Vidik je lijep i sa stepenica koje su inače omiljeno mjesto za odmor.

Montmartre postaje slikarska Meka i neki kažu da je od tada, pa do danas tu živjelo i stvaralo preko 4.000 slikara. Između ostalih imena, spomenut cu samo one uz kojih se danas spominju milijunski iznosi: Monet, Renoir, Picasso, Van Gogh, Matisse, Degas, Modigliani, Utrillo, Toulouse-Lautrec… S razlogom se može reći kako je Montmartre kolijevka modernog slikarstva i impresionizma.

Zbog kiše koja je u tom periodu poćela padati uskračen nam je doživljaj sve te ljepote pogleda na Pariz. Tako da i sam obilazak Montmartera je izostao.
Ponovo se vracamo u bus koji je bio parkiran u blizini i polazimo nazad za Nederland.

Neumorne i pune humora, kao da za nama, dva dana provedena doslovno na nogama, nisu ništa umanjile raspoloženje za pjesmu i smjeh koji nas je pratio cjelim putem i u povratku. Svi su bili oduševljeni i več poćeli pitati gdje se ide i kada sledeči put.

I na kraju želim se zahvaliti u svoje lično ime svim hanumama koje svojim prisustvom na ovom putu doprinješe da doživimo jedan nezaboravan vikend.

Hvala mile moje što postojite!
Ilduza Durić

Za ostale slike iz Pariza, pogledajte naš foto album na facebook-u (klikni te ovdje)